
Gubitak težine od 5 – 10% može da dovede do značajnog smanjenja komorbiditeta i bolesti prouzrokovanih gojaznošću.
Ishrana, fizička aktivnost i promena navika su osnove svake strategije u dijeti. U upustvima za ishranu trebalo bi naglasiti unos različitih, pretežno ne prerađenih namirnica, sa posebnom pažnjom na ograničavanje unosa namirnica koje sadrže veliki broj kalorija bez nutritivne vrednosti, kao što su zaslađena pića, brza hrana, junk food i slatkiši.
LEČENJE GOJAZNOSTI
Zadatak stručnih nutricionista dijetoterapeuta je da sprovedu edukovanje i uspostave plan ishrane svakom pojedincu ponaosob.
Najpre bi trebalo saznati pre kog vremeskog perioda se desila promena telesne težine kod pacijenta, kakva je njegova porodična istorija, ima li gojaznih, kakve su mu navike, ishrana, fizička aktivnost, koristi li cigarete i alkohol i psihosocijalni faktor uključujući procenu za prisustvo depresije.
Fizikalni nalaz bi trebalo početi izračunavanjem BMI, stepena distribucije masnog tkiva, procenom nutritivnog statusa i pronalaženjem znakova sekundarnog uzroka gojaznosti.